O Aleksandru sam već pisao, tako da nema potrebe za nekim ponovnim upoznavanjem.
Dakle, samo poziv
Izložba fotografija
Aleksandar Tijanić – Iznad oblaka
PETAK 26.02.2010 U 19 h
GALERIJA CENTRA ZA KULTURU -SOPOT

Prilikom preseljenja Arhiva Josipa Broza, pre nepunih mesec dana, pronađena je zanimljiva arhivska građa u vidu 473 filma lajka formata i oko 200 stotine polaroid snimaka.
Ono što je zanimljivo u celoj priči jeste da se radi o snimcima koje je napravio lično Josip Broz Tito, što je sasvim dovoljno da na brzinu napravi neka izložba.
Izložba pod nazivom ’’Tito Foto’’, postavljena je u Muzeju 25. maj i trajaće u periodu od 11-28. februara.
Možda bi ova postavka živela i duže, ali kako se ove godine navršava 30. godina od njegove smrti, očigledno da nije bilo dovoljno slobodnog prostora a ni vremena da se ovoj temi posveti malo više pažnje.
Osim što saznajemo da je Josip Broz bio pasionirani fotograf-amater, koji se nije odvajao od svoje Lajke, organizatori su procenili da je zgodno ići na kartu simpatične prevejene švalerčine, pa su u prvi plan isturili i činjenicu da je drug Stari, najviše voleo da fotografiše sobarice dok se istežu i saginju.
Doduše, u uvodu piše:
”Kako izgledaju svečani dočeci, proslave i daleki predeli viđeni kroz objektiv maršala Tita? Gde je i kako provodio slobodno vreme, sa kim se družio i kako je sve to, čarobnim produžetkom ljudskog oka, aparatom ili kamerom, Josip Broz video!”
Nesumnjivo da je Josip Broz imao šta da fotografiše, ako uzmemo u obzir gde je sve putovao i sa kime se sve sretao, … tako da, ostaje da vidimo ima li još koja zaturena kutija sa negativima, zakopana negde ispod, u dnu arhive.
U najavi pričaju da Tito, gotovo nikada nije slikao portrete … šta znam, evo ja nabasah na ove dve fotografije … ovo su valjda portreti … ili grešim.
Napomena: Jedan klik na fotografiju, otvara istu u većoj rezoluciji.

Miroslav Krleža

Stevo Rašeta, lični fotograf JBT-a
Tito Foto – Muzej Istorije Jugoslavije
Nenormalno lep aparat, još kad ga zamislim u 1967. godini … jasno je zašto je bio hit.
Jedino mi je žao što nisam napravio ni jednu fototografiju gde se vidi položaj ogledala koje stoji vertikalno … valjda sam bio lenj da mu skidam objektiv, šta li?






Napomena: Jedan klik na fotografiju, otvara istu u većoj rezoluciji.
Model iz LeicaIII (a, b, c, d, e, f, g) serije, pravljen između 1940 i 1951. godine. Konkretno, ovaj primerak datira iz 1947. godine. 24 x 36 mm, u 640 grama sa brzinama zatvarača 1 sec, 1/2, 1/4, 1/8, 1/20, 1/30, 1/40, 1/60, 1/100, 1/200, 1/500, … navoj M39, tzv screw mount.
Ovaj komad na sebi nosi Leitz Elmar 50mm f/3.5 (u originalu je išao sa IIIf), koji se naprosto ugura unutar tela, što ga čini zgodnim za nositi u džepu.
Kažu da ga je Henri Cartier-Bresson zbog toga i najviše obožavao … citiram:
The Leica opened up new possibilities in photography — the ability to capture the world in its actual state of movement and transformation.
Šta reći, lepotan


Olympus Pen F … šta reći, … fasciniran sam ovim aparatićem. Dizajn je savršen i što je najbolje, savršeno leži u ruci. Ovaj primerak se pravio između 1963-1967 godine i dolazi sa Zuiko 38mm F1.8. Krivo mi je što ga nisam uslikao bez objektiva, jer je zanimljiv zbog vertikalnog položaja ogledala. Naravno, radi se o 18×24 mm formatu, poznatijem kao half-frame. Još zanimljiviji je pogled kroz tražilo, jer je u portrait položaju.

Zeiss Ikon Kolibri, datira iz perioda od 1930 do 1935. godine, sa fiksnim Carl Zeiss Tessar 5cm/f3.5 objektivom koji upada unutar tela, kao i kod Lajke III.
Nije mi se dopao, nije fotogeničan
… ali svakako redak i skup kolekcionarski primerak.

Teško je zamisliti i jednu kolekciju bez Coronet Midget fotoaparata koji datira iz 1935. godine.
Ovaj minijatruni aparatić, težak oko 70g, dimenzija 6.5×2.6 cm , napravljen je od bakelita i koristi 16mm film sa brzinom zatvarača 1/30 i Taylor-Hobson meniscus staklom, dajući negativ 13x18mm.
Najveću kolekcionarsku vrednost postiže kada se sakupi serija u svih 7 boja u kojima je proizveden, a reklamiran je kao najmanji fotoaparat na svetu.
Da li to zaista i jeste, ne znam, ali je svakako najmanji fotoaparat koji sam držao u ruci.


Tessina L datira iz 1957. poreklom je iz Švajcarske, odakle je i njen tvorac Dr. Rudolph Steineck. Tessina je jedan minijaturni fotoaparatić, koji pravi slike 14x21mm na 35mm filmu, smotanog u minijaturnu kutijicu
Teroretski, može izvući 23 slike na crno beloj rolni ili 18 u koloru.
Objektiv je Tessinon 25mm f/2.8 pa sve do f/22, sa brzinama zatvarača od 1/2 to 1/500.
Pravljena je u tri modela Tessina Automatic 35mm, Tessina 35 i ovaj koji gledate, Tessina L.
Sva tri modela su jako slična, a razlikuju se ili u boji ili u završnoj obradi


Selenijumski RolleiLux merač svetlosti u kombiniciji sa zonericom. Čak i onima koji nemaju ama baš nikavu predstavu čemu to služi, budi želju da ga postave ispred sebe i posmatraju 10-ak minuta.
Prelep komad.

Napomena: Svi ovi kolekcionarski primerci su na prodaju, tako da ukoliko želite da postanete njihov vlasnik, možete me kontaktirati na
a ja ću vas proslediti do trenutnog vlasnika.